Stambeno pitanje u Europskoj uniji sve je važnija tema za građane, poduzetnike i donositelje odluka, a novo Eurostatovo izdanje “Housing in Europe – 2025” pokazuje koliko snažno stanovanje utječe na kvalitetu života, troškove kućanstava i razvoj građevinskog sektora.
U EU 2024. godine 68% stanovnika živjelo je u vlastitom domu, dok je 32% bilo u najmu, pri čemu je vlasništvo dominantno u svim državama članicama osim Njemačke. Hrvatska je među državama s najvišim udjelom vlasništva – čak 91% stanovnika živi u kućanstvu koje posjeduje svoj dom, što snažno utječe na strukturu tržišta nekretnina i potražnju za novogradnjom.
Samo nešto više od polovice stanovnika EU‑a (51%) živi u kućama, a 48% u stanovima, s time da u Hrvatskoj čak 76% stanovništva živi u kućama, što potvrđuje važnost obiteljskih kuća i ruralno‑prigradskih naselja za prostorni razvoj. Prosječno kućanstvo u EU broji 2,3 osobe, dok je u Hrvatskoj taj prosjek viši (2,7), što znači da pitanja adekvatne veličine stambenog prostora ostaju važan element planiranja novih projekata.
Kvaliteta stanovanja: prenapučenost, energetsko siromaštvo i diskriminacija
Oko 17% stanovnika EU živi u prenapučenim stanovima, a problem je posebno izražen u državama s nižim prihodima, dok se istodobno trećina Europljana nalazi u pod‑zauzetim, odnosno „prevelikim“ domovima. Taj kontrast otvara prostor za politike i poslovne modele koji bolje usklađuju stambeni fond s realnim potrebama kućanstava, kroz prenamjenu, dogradnju ili nove tipove stanovanja.
U 2024. godini 9% stanovnika EU nije si moglo priuštiti adekvatno grijanje doma, s najvišim udjelima u Bugarskoj i Grčkoj (po 19%), dok su Finska, Slovenija i Poljska ispod 3%. Gotovo 6% osoba koje su tražile smještaj u zadnjih 5 godina osjetilo je diskriminaciju, dok su Hrvatska, Mađarska, Italija i Rumunjska među zemljama s najmanje prijavljenih slučajeva (ispod 1%), što je važan signal, ali i podsjetnik na potrebu daljnjeg praćenja prakse na terenu.
Cijene, stanarine i trošak stanovanja
Između 2010. i 2024. cijene kuća u EU‑u porasle su za 53%, uz jasno razdoblje ubrzanog rasta između 2013. i 2022. te novi zamah nakon blagog pada 2023. godine. U istom razdoblju stanarine su porasle za 25%, a kumulativna inflacija iznosila je 39%, što znači da je kupnja nekretnina poskupjela znatno brže od općeg rasta cijena.
Kućanstva u EU‑u u prosjeku troše 19% raspoloživog dohotka na stanovanje, pri čemu je taj udio najviši u Grčkoj (36%), Danskoj (26%) te Švedskoj i Njemačkoj (25%), dok Cipar bilježi najniži udio (11%). Za osobe u riziku od siromaštva stanovanje čini čak 37% raspoloživog dohotka, u usporedbi s 16% za one iznad 60% medijanskog dohotka, što jasno pokazuje koliko je stanovanje snažan faktor socijalne ranjivosti.
Istodobno, 9% stanovnika EU‑a živi u kućanstvima koja kasne s otplatom stambenog kredita, plaćanjem najamnine ili režija, ali je taj udio ipak pao s 12% iz 2010. godine. Upravo je Hrvatska primjer najvećeg poboljšanja – udio stanovnika u zaostatku s plaćanjem stambenih troškova smanjen je s 30% u 2010. na 9% u 2024., što pokazuje značajan pomak u financijskoj stabilnosti kućanstava.
Građevinski sektor i novi stambeni projekti
Troškovi gradnje u EU‑u porasli su za 56% između 2010. i 2024. godine, s najvećim rastom u Mađarskoj, Bugarskoj i Rumunjskoj, što izravno utječe na isplativost novih stambenih projekata i na prodajne cijene. Građevinski sektor i dalje generira oko 5,5% bruto dodane vrijednosti EU‑a, pri čemu Hrvatska s udjelom od 7,7% spada među države u kojima je graditeljstvo važan motor gospodarstva.
U 2024. godini izdano je oko 1,5 milijuna građevinskih dozvola za stanovanje u EU, pri čemu prednjače Poljska i Francuska, dok je ukupni broj dozvola u razdoblju 2010.–2024. porastao za 5%. Istodobno, samo oko 3% zemljišta u EU se koristi za stambene svrhe, što upućuje na važnost strateškog planiranja, urbane obnove i pažljivog širenja naselja kako bi se očuvala poljoprivredna i šumska zemljišta.
Zašto su ovi podaci važni za poduzetnike i lokalni razvoj?
Rast cijena nekretnina, stanarina i troškova gradnje uz ograničenu priuštivost otvara prostor za inovativne poduzetničke modele – od energetski učinkovitih i nZEB zgrada, modularne i prefabricirane gradnje, preko pametnih rješenja za upravljanje energijom, do digitalnih platformi za najam i zajedničko stanovanje. Posebno se ističe potreba za projektima koji kombiniraju smanjenje energetskog siromaštva, bolju iskorištenost postojećeg stambenog fonda i prilagodbu stambenih rješenja različitim fazama života kućanstava.
Za lokalne zajednice i donositelje odluka, podaci Eurostata predstavljaju važnu podlogu za kreiranje politika – od poticanja dostupnog i društvenog stanovanja, preko potpora za energetsku obnovu, do pametnog prostornog planiranja i razvoja infrastrukture.
Cijeloj publikaciji možete pristupiti na sljedećoj poveznici.