Iz našeg rada sa start-upovima, primijetili smo da su oni, nerijetko, spremi na sve – osim razumijevanja pojmova kapital (equity), valuaciju (valuation) i diluciju (dilution). Ali kao što kaže staro kinesko poslovno pravilo: “Ako želiš pokrenuti start-up, moraš se spremno suočiti s kapitalom, valuacijom i dilucijom”.
Kapital je ono što vam treba za pokretanje tvrtke. Bez kapitala, sve što imate je zapravo samo velika ideja i malo novca za kavu. Ali s pomoću kapitala, možete osigurati prave ljude koji vam trebaju da razvijate svoj biznis, uredski prostor po vašoj mjeri i najvažnije – možete napraviti prvi proizvod.
Valuacija je proces određivanja vrijednosti tvrtke. To je kao kada prodajete kuću – treba odrediti koliko je vrijedna. Ako se vaš start-up vrjednuje na 10 milijuna eura, a investitor ulaže 1 milijun eura, on će vlasnički imati 10% udjela u tvrtki.
A onda je tu dilucija, koja se često smatra kao “zli duh” svijeta start-upa. Dilucija se odnosi na smanjenje postotka vlasništva investitora u tvrtki kao rezultat izdavanja novih vlasničkih udjela. Na primjer, ako ste kao osnivači imali 50% udjela, a investitori su kupili 30%, dilucija bi se dogodila ako bi tvrtka izdala, na primjer, još 20% dionica kako bi prikupila novi kapital. To bi značilo da biste vi, kao osnivači, imali manji postotak dionica u tvrtki.
Ali dilucija nije tako loša kako se čini. Ona omogućuje da prikupite više kapitala i da se proširite. Bez dilucije, vjerojatno biste još uvijek imali samo dobru ideju. Investitori obično gledaju na diluciju kao na kompromis za potencijal povećanja povrata na svoje ulaganje. Dilucija smanjuje ulagačev postotak vlasništva u tvrtki, ali također omogućuje tvrtki da prikupi dodatni kapital za poticanje rasta i širenja. To može rezultirati većom i vrjednijom tvrtkom, što u konačnici može dovesti do većih povrata za investitora. Općenito, investitori radije ulažu u tvrtke koje imaju veliki potencijal za rast i koje su spremne prihvatiti određeno razvodnjavanje (diluciju) u zamjenu za potencijal za povećanje povrata. Međutim, neki ulagači mogu biti skloniji riziku i možda radije ulažu u tvrtke s nižim stopama dilucije u zamjenu za niže potencijalne povrate. Također je važno napomenuti da se dilucija također može mjeriti u smislu glasačke moći. Dakle, ako ulagač posjeduje 10% tvrtke i tvrtka izda nove dionice, glasačka moć ulagača također bi bila smanjena. To bi moglo zabrinjavati neke ulagače koji više vole imati jaču ulogu u procesu donošenja odluka u tvrtki.
Na posljetku, Kapital, Valuacija i Dilucija su kao obitelj – svaki od njih je važan i svaki od njih ima svoju ulogu. Ako želite preživjeti u svijetu start-upa, morate se naučiti živjeti s njima
