Pripremila: Romana Kerep
Hajde da napišem i taj blog o kojem neko vrijeme razmišljam. Kako strukturirati košmar misli koje se o tome roje? Po sektorima, povijesno, po oblicima i kanalima komunikacije…?
Ma – hajdemo jednom bez strukture.
Ono što mi prvo padne na pamet je oslovljavanje prema spolovima, odnosno razlika gospodične i gospođe u odnosu na neprikosnovenog gospodina. Druge kulture već dosta dugo u jezicima izbjegavaju ovu razliku. Davno sam čula da u poslovnom svijetu nema razlike – sve smo (su) gospođe. A i zašto bi bila razlika? Zašto ne oslovljavamo zasebno gospodu i gospodičiće? Jedno je logika, drugo tradicija, a treće i još osjetljivije – vrijednosni sustav. Ponekad kod oslovljavanja s „poštovana gospođo“ žene koja nije udata i spada u mlađu generaciju, doživim ispravak sa značajnom mimikom lica „Gospodična!!!“ Gotovo da čujem tri uskličnika i da me bubnu nazad poput bumeranga. Ajde sad ti budi rodno neutralan!
Sljedeće što je zanimljivo i primjećuje se kao trend u komunikaciji su brzi pomaci sa oblika iz poštovanja (Vi) u plain & simple drugo lice jednine. Kome, kada i zašto (a i kako) reći ti? E to je već umijeće. Sigurno se osjeti da pišem iz pozicije sagledavanja duljeg vremenskog razdoblja, jer eto imam to bogatstvo da mogu. Pred tridesetak godina svi smo se prvo „vi“-kali neko vrijeme, dok ne bi bilo pristojno da netko predloži prelazak na ti. Stariji mlađem, žena muškarcu i tako dalje. Danas je to komplicirano, često suvišno, a ponekad sasvim neprimjereno. Ilustracije radi navodim primjer kad je sasvim nezgodno. Pojaviš se kao lice na Zoom-ekranu, kao moderator, usmjeravajući online događanje za čopor start up-a koji su spremni pokoriti svijet, milenijalaca, brzih na okidaču i jeziku i oboružanih svim tehnološkim alatima suvremenog života. Krenem u komunikaciju i…? Kako sad tu komplicirati sa „Vi“ i „Vama“? Ono što nas dijeli odmah je dignuto na neku potenciju. Zato sugeriram komunikaciju obraćanja sa „ti“. Znam i osjećam da im zapinje u grlu – ali nakon dva, tri virtualna druženja komunikacija postaje protočna, brza i neposrednija, što je iznimno važno za taj osjetljiv odnos.
Naravno da je razlika u pismenoj i usmenoj poslovnoj komunikaciji. Bez obzira na svjetlosnu brzinu kojom se sve u poslu odvija i bez obzira na to da i pismena komunikacija brzo nadilazi formu iz poštovanja – ipak je uputno kod prvog obraćanja nekoj osobi koristiti „Vi“ formu pa se tek kasnije prebaciti na ti. Ako ne znam točno s kim stupam u kontakt, bolje da sam isprva malo opreznija, makar mi se i u pisanom obliku čini da to neće dugo trajati i da ćemo se skoro svi svima obraćati u drugom licu.
Tu su još kod pisanja i one finese poput poštovani ili dragi. S obraćanjem „Poštovani Marko“ nećete pogriješiti osim ako ne pišete ministru, profesoru emeritusu ili biskupu, no ako imate takvu poslovnu komunikaciju – znat ćete unaprijed da vam je osoba s druge strane VIP osoba. Kod svih drugih ova kombinacija je dovoljno uljudna, a zbog korištenja imena umjesto prezimena opet bolje odgovara vremenu.
Bilo bi zanimljivo čuti i druga mišljenja/perspektive. Izazivam vas na komentare i dijeljenje iskustava. Čini se možda da svi sve znamo, no sve je stalna mijena pa je zgodno propitati i promisliti i o ovim stvarima.
Iz osobnog iskustva ću još nešto rado podijeliti za kraj. Ako me netko pita(o) jesam li gospođa ili gospodična, neće mi uspjeti ništa prodati. Sad ovo već ide u temu komunikacije u prodaji, no u uvodu sam napisala da neću strukturirano…to je često i pravi odraz današnje komunikacije, ili bar moj doživljaj.